Paić, Ivo, hrvatski politolog i filozof (Livno, BiH, 29. I. 1935 – Zagreb, 5. III. 2024). Diplomirao i doktorirao političke znanosti u Beogradu. Radio u Institutu za međunarodni radnički pokret u Beogradu (znanstveni savjetnik); od 1987. do 1991. redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Godine 1991–94. voditelj istraživačkog programa strategije obrane RH, načelnik odjela u Sektoru za strateška istraživanja Glavnog stožera Hrvatske vojske (GS HV) te do 2010. predavač strategije obrane u Ratnoj školi; od 1992. brigadir HV. Istraživao suvremene probleme filozofije politike i teorije i prakse ideologije; razvijao heremeneutičku i fenomenološku kritiku nacionalnih, kapitalskih i totalitarnih ideja te njihova udjela u životu pojedinca i zajednice, napose hrvatskoga naroda. Važnija djela: Mišljenje/djelovanje (1979), Proizvodnja ideologije: prilog mišljenju prepreka samosvijesti (1984), Ruža i križ: ogledi o ideologijskom usmrćivanju jezika i čovjeka (1991), Sloboda i strah: hermeneutika predziđa – ogled o iskustvu svijesti hrvatskoga narodnog opstanka (1997), Imati Hrvatsku: paradoks jednoga obećanja (2011).
