Bhabha [bα:'bα:], Homi K., američki književni teoretičar indijskog podrijetla (Bombay, 1. XI. 1949). Jedan od najistaknutijih predstavnika postkolonijalne teorije, profesor engleske i američke književnosti na mnogim sveučilištima (Sussex, Princeton, Pennsylvania, Chicago). U posljednje vrijeme predaje na Harvardovu sveučilištu, gdje vodi ugledni Centar za humanističke studije. Pozornost teorijske javnosti privukao je 1980-ih kritičkim čitanjem utemeljiteljskih tekstova postkolonijalne teorije: Prezrenih na svijetu F. O. Fanona i Orijentalizma E. W. Saida. Unatoč kritici, njegova se analiza kolonijalnih odnosa uvelike oslanja na Fanonovu teoriju rasne razlike i mimikrije, ali i na radove J. Derridaa, M. Foucaulta i J. Lacana. Bhabhino prvo značajnije djelo zbornik je eseja koji je uredio i objavio pod naslovom Nacija i naracija (Nation and Narration, 1990), u kojem je okupio niz teoretičara koji su se uhvatili ukoštac s prosvjetiteljskim pojmovima nacije i nacionalizma te tako u pitanje doveli mogućnost esencijalističkog i univerzalističkog utemeljenja navedenih pojmova. U tom smislu značajan je i njegov esej DisemiNacija: vrijeme, pripovijest i margine moderne nacije (DissemiNation: Time, Narative and the Margins of the Modern Nation). Knjiga Mjesto kulture (The Location of Culture, 1994), koju čine eseji nastali potkraj 1980-ih i u prvoj polovici 1990-ih, postigla je velik uspjeh, a Bhabha je svojom razradom pojmova hibridnosti i mimikrije, kojima je opisao ambivalentne uvjete kolonijalnih odnosa i diskursâ, ostavio značajan trag u postkolonijalnoj teoriji.
