Booth [bu:ϑ], Wayne C., američki književni kritičar (American Fork, Utah, 22. II. 1921 – Chicago, 10. X. 2005). Profesor engleske književnosti na Sveučilištu u Chicagu, član Američke akademije znanosti i umjetnosti, jedan od osnivača glasovitog časopisa Critical Inquiry. Kao učenik čikaške (aristotelijanske) škole, Booth je smatrao da je snaga književnog djela učinak svih njegovih dijelova. Pozornost teorijske javnosti privukao je studijom Retorika fikcije (Rhetoric of Fiction, 1961), koja je s vremenom postala nezaobilazno polazište za proučavanje pripovijedanja. Studija je značajna jer prva otvara pitanje pripovjedne perspektive, uvodi pojam implicitnog autora koji se razlikuje od instancija zbiljskog autora s jedne strane te pouzdanog ili nepouzdanog pripovjedača s druge. Međutim, predmet Boothova istraživanja nisu bile samo pripovjedne tehnike koje autor rabi nego i utjecaj same književnosti na čitatelja, književnosti koja se iz njegove perspektive razotkriva kao retorički čin. Usmjerivši se na retoričku dimenziju književnosti, Booth je potaknuo mnogobrojna istraživanja načina na koji književni tekstovi postižu svoje učinke (Retorika ironije – Rhetoric of Irony, 1974; Kritičko razumijevanje – Critical Understanding, 1979; Poziv nastavnika – The Vocation of a Teacher, 1989).
