Žukov [žu'kəf], Georgij Konstantinovič, sovjetski maršal (Strelkovka kraj Kaluge, 1. XII. 1896 – Moskva, 18. VI. 1974). Sudionik je I. svjetskog rata, Listopadske revolucije (7. XI. 1917) i građanskoga rata (1918–22). U Crvenoj armiji bio je od listopada 1918., a član KP od 1919. God. 1931. diplomirao je na vojnoj akademiji Frunze. Zapovjednik armijske grupe koja se istaknula 1939. u borbi protiv japanskih snaga u Mongoliji. Za njemačke agresije na SSSR 1941. bio je načelnik Glavnoga stožera i zamjenik ministra obrane, a potom zapovjednik Rezervnoga, Lenjingradskoga, Zapadnog i 1. bjeloruskoga bojišta. Organizirao obranu Moskve 1941. i protuofenzivu 1941/42. U Staljingradskoj i Kurskoj bitki 1943. rukovodio je operacijama kao predstavnik Vrhovnoga zapovjedništva. Bio na čelu 1. ukrajinskoga bojišta 1944., a potom na čelu postrojba 1. bjeloruskoga bojišta koje su oslobodile zapadnu Poljsku i 2. V. 1945. zaposjele Berlin. S predstavnicima SAD-a, Velike Britanije i Francuske prihvatio bezuvjetnu kapitulaciju Njemačke. Nakon rata bio zapovjednik sovjetskih okupacijskih postrojba u Istočnoj Njemačkoj (1945–46), zamjenik ministra obrane (1953) i ministar obrane (1956). Pripadnik antistaljinističke struje, bitno pridonio održanju N. S. Hruščova na vlasti u lipnju 1957., te postao član Prezidija u srpnju 1957., ali je zbog stalnoga nastojanja za profesionalizacijom oružanih snaga i smanjenjem utjecaja političkih komesara u listopadu 1957. razriješen dužnosti, isključen iz Prezidija i Centralnog komiteta KP. Žukov je jedan od najistaknutijih vojskovođa II. svjetskog rata. Za vojne zasluge i uspjehe promaknut je 1943. u maršala SSSR-a. Objavio memoare Uspomene i razmišljanja (Vospominanija i razmyšlenija, 1969).
