Zorčić, Pavao, marčanski biskup (vladika) (Sveti Ivan Žabno, 1620 – Marča, 23. I. 1685). Srednje školovanje pohađao u Zagrebu, studij filozofije i teologije završio (1667) u Bologni. Zaređen za svećenika Reda sv. Bazilija, potom bio župnik u Svetom Ivanu Žabnom. Vjernost Katoličkoj crkvi prisegnuo pred biskupom M. Borkovićem i kanoničkim zborom u Zagrebu (1671). Papa Klement X. potvrdio ga je 1671. apostolskim vikarom za Vlahe u Zagrebačkoj biskupiji. Prema carskom imenovanju (nazvan svidničkim biskupom), vlast mu se protezala od Drave do mora; papinska jurisdikcija odnosila se samo na Zagrebačku biskupiju, a imenovan je platejskim biskupom. Sazvao dvije sinode (1672. i 1681) o vjerskom i crkvenom jedinstvu; održane u marčanskom samostanu. Osnovao eparhijsko sjemenište u Zagrebu (1681), u Strmcu Pribićkom dobio imanje na kojem je sagrađena crkva i biskupski dvor. Napisao u Zagrebu knjigu Apologija Pavla Zorčića (1663) pošto je, zbog smutnji što su ih nakon smrti biskupa Stanislavića zapodjenuli kaluđeri, morao napustiti Marču.
