zemlje u razvoju, države koje su na niskom stupnju ekonomskoga, političkoga i socijalnoga razvoja, s obzirom na postignuti stupanj napretka u suvremenome svijetu, unatoč svojemu prirodnomu bogatstvu i ljudskomu potencijalu. Prije su bile nazivane nerazvijenim zemljama (za razliku od gospodarski razvijenih zemalja), ali je izraz »zemlje u razvoju« prihvatljiviji jer ističe razvojne potrebe tih država, kao i napor koji ulažu u prevladavanje gospodarske, političke i socijalne nerazvijenosti. Uglavnom je riječ o nekadašnjim kolonijama ili protektoratima u Africi, na Bliskom istoku, u južnoj i jugoistočnoj Aziji, Latinskoj Americi i području Tihoga oceana. Većina tih država priključila se 1960-ih pokretu nesvrstanih, radi izbjegavanja negativnih posljedica blokovske podjele svijeta i hladnoga rata, usmjeravajući suradnju za brži ekonomski razvoj preko programa i agencija Ujedinjenih naroda. Postignuti rezultati bili su nejednaki. Neke su države (Južna Koreja, Izrael, Singapur) prešle u skupinu razvijenih, industrijaliziranih zemalja, dok većina (poglavito države s područja subsaharske Afrike i Kariba) i dalje bilježi niske stope razvoja, te nedovoljnu primjenu suvremenih tehnologija, moderne organizacije rada i poslovanja, nerazvijenoga financijskog sektora, slabe trgovine i lošega sektora komunikacija. Većina je zemalja u razvoju usmjerena na proizvodnju primarnih proizvoda ili im je ekonomija koncentrirana na jedan sektor, s nedovoljno razvijenom prometnom infrastrukturom, slabom unutrašnjom i vanjskom trgovinom, nepovoljnom obrazovnom strukturom stanovništva, nerazvijenim društvenim službama i nerazvijenom političkom kulturom. Posebna značajka velikoga broja zemalja u razvoju (poglavito država tzv. Juga), koja znatno otežava njihov napredak, brz je rast stanovništva, agrarna prenapučenost, neregulirani rast i pretrpanost gradova, posljedica čega su loši životni uvjeti većine stanovnika. Nakon urušavanja komunizma krajem 1980-ih i većina država središnje i istočne Europe ušla je u skupinu zemalja u razvoju. Globalizacija može imati dvojake posljedice na zemlje u razvoju. Ona može utjecati na produbljivanje ekonomskog jaza između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju (odnosno Sjevera i Juga), bržim promjenama na područjima razvoja tehnologija, financija i komunikacija, ali može ponuditi i nove mogućnosti ekonomskog razvoja prebacivanjem cjelokupnih proizvodnih sektora iz razvijenih zemalja, čime se povećava konkurentnost tvrtki koje otvaraju svoje pogone u zemljama u razvoju, potaknute niskim troškovima rada, manjim preprekama u pokretanju proizvodnje, niskim fiskalnim davanjima i sl. Značajan rast Kine, Indije, Malezije, Indonezije i niza drugih država od 1970-ih, primjer je takva utjecaja globalizacije na zemlje u razvoju.
