Zelić-Bučan, Benedikta, hrvatska povjesničarka i arheologinja (Mravince kraj Splita, 21. III. 1918 – Split, 10. X. 2013). Nakon završena studija povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1941), bila je zaposlena kao nastavnica na gimnazijama u Glini, Sisku, Zagrebu, Sinju i Splitu. Od 1952. do umirovljenja radila je kao arhivistica Povijesnoga muzeja u Splitu. Proučavala je kulturno-povijesnu problematiku Dalmacije (gospodarstvo, školstvo, političku povijest) te napose hrvatsku srednjovjekovnu crkvenu povijest. Bavila se i pitanjima povijesti hrvatskoga jezika i pisma, posebno bosančicom. Postavila je tezu da je Miroslavljevo evanđelje u cijelosti djelo hrvatskih benediktinaca te da predstavlja hrvatski spomenik, pisan ćirilicom zapadnoga tipa. Objavila je memoarsku knjigu Nezavisna Država Hrvatska (1941.–1945.) u mom sjećanju (2007). Važnija djela: Bosančica u srednjoj Dalmaciji (1961., izmijenjeno i dopunjeno izdanje Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, 2000), Privredne prilike u splitskom okružju pedesetih godina XIX stoljeća (1977), Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i don Mihovil Pavlinović (1992), Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti (1994), Jezik i pisma Hrvata: rasprave i članci (1997).
