Bél [be:l], Mátyás, slovačko-madžarski polihistor (Nagyócsa/Očova, 22. III. 1684 – Požun/Bratislava, 25. VIII. 1749). Učio filozofiju, teologiju i povijest u Ugarskoj i Njemačkoj (Halle). Napisao niz teoloških, pedagoških, lingvističkih i povijesno-zemljopisnih djela. Kao ravnatelj požunskoga liceja, svoje učenike raznih narodnosti usmjeravao je u »ugarskome« duhu, pišući, međutim, svoja djela na latinskome. Zamislio prvu povijest madžarskoga jezika i književnosti (ostvarenu tek djelomice) te prvi zbornik znanstvenoga opisa Ugarske na temelju zemljopisnih, etnografskih i gospodarskih podataka. Objavljivao povijesne izvore s komentarima. Djela: O staroj madžarskoj književnosti (De vetere litteratura Hunno-Scythica, 1718), Povijesno-zemljopisne bilješke nove Ugarske (Notitia Hungariae novae historico-geographica, 1735–42). Godine 1721. pokrenuo prve redovite ugarske novine Nova Posoniensia.