Zaharov, Rostislav Vladimirovič

Zaharov [zaha'rəf], Rostislav Vladimirovič, ruski plesač, pedagog i koreograf (Astrahan, 7. IX. 1907Moskva, 14. I. 1984). Lenjingradsku baletnu školu završio 1926. Do 1932. plesao je u Harkovu, Kijevu i Astrahanu. Godine 1934. bio je angažiran kao asistent režije i koreograf u GATOB-u (od 1935. Kirov), gdje je postigao velik uspjeh Bahčisarajskom fontanom (B. V. Asafjev) prema poemi A. S. Puškina. Nadahnut idejama K. S. Stanislavskoga stvorio je prototip dramskoga baleta. Sljedeća mu je koreografija Izgubljene iluzije (Asafjev) prema H. de Balzacu. U koreografijama koje je radio za Boljšoj balet u Moskvi također je posezao za književnim predlošcima: Puškinovi Zarobljenici Kavkaza (Asafjev), Taras Buljba N. V. Gogolja (Vasilij Pavlovič Solovjov–Sjedoj), Pepeljuga braće Grimm (S. S. Prokofjev), Puškinov Bakreni konjanik (Rejngoljd Moricevič Glier). Kao koreograf gostovao je u Zagrebu 1962. Labuđim jezerom (P. I. Čajkovski). Objavio je više djela o koreografiji. Od 1946. do kraja života bio je ravnatelj Instituta za kazališnu umjetnost Lunačarski.

Citiranje:
Zaharov, Rostislav Vladimirovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66715>.