York [jɔ:k], grad u sjeveroistočnoj Engleskoj, u grofoviji North Yorkshire; 152 841 st. (2011). Leži na sastavu rijeka Foss i Ouse. Stari dio grada okružen je srednjovjekovnim zidinama. Gotička katedrala sv. Petra (Minster; XIII‒XV. st.), ostatci benediktinske opatije, Clifford’s Tower (XIII. st.), cehovske kuće Merchant Adventurers’ Hall (XIV. st.) i St. Anthony’s Hall (1446–53., od 1953. do 2005. Borthwickov institut za povijesna istraživanja, danas Borthwickov institut za arhive). Sveučilište (University of York, osnovano 1963); Nacionalni muzej željeznice, arheološko-prirodoslovni muzej (Yorkshire Museum), Castle Museum (u zgradi nekadašnjega zatvora), zrakoplovni muzej i dr. York je trgovačko središte s industrijom konditorskih proizvoda (čokolada i dr.), a donedavno i proizvodnjom putničkih i teretnih vagona. Turizam (oko 7 milijuna turista na godinu). – U rimsko doba utvrda Eboracum, utemeljena 71. god., kolonija i središte Britanniae inferioris. Ondje je Septimije Sever imao svoje sjedište, iz kojega je dvije godine upravljao Rimskim Carstvom, a 306. car Konstantin I. Veliki bio izabran za cara. Doseljenjem Anglosasa na to područje, grad je dobio ime Eoforwic i postao glavnim gradom kraljevstva Northumbrije; od VII. st. biskupsko sjedište. Normani su mu u IX. st. dali ime Jórvík i pretvorili ga u glavni grad njihova kraljevstva na sjeveru Engleske. Od približno 1000. god. uvriježio se današnji naziv grada. Kralj Henrik I. (vladao 1100–35) dao je gradu prvu povelju, potvrđujući njegova trgovačka prava u Engleskoj i Europi. God. 1190. u Yorku je došlo do progona Židova. Nakon Rata dviju ruža (1455–85) ondje je neko vrijeme djelovalo Vijeće sjevera i smatrao se glavnim gradom sjevera, a taj status ponovno mu je vratio Henrik VIII. (vladao 1509–47). God. 1644., tijekom građanskog rata, vojska Parlamenta osvojila je grad, a nakon obnove monarhije 1660. porasla mu je važnost kao društvenog i kulturnog središta sjevera. God. 1839. dobio je željeznicu.
