Wellesz [vε'lɛs], Egon, austrijski skladatelj, muzikolog i glazbeni pedagog (Beč, 21. X. 1885 – Oxford, Engleska, 9. XI. 1974). Studirao je u Beču, isprva glazbu privatno kod A. Schönberga, potom muzikologiju na Sveučilištu. Nakon prvotnoga zanimanja za barok u operi i Beču, započeo je istraživati istočne glazbene kulture, osobito bizantsku. Između dvaju svjetskih ratova također se bavio promicanjem suvremene engleske i francuske glazbe u Austriji. Emigrirao je 1938. u Englesku, gdje je ostvario karijeru sveučilišnog profesora u Oxfordu. Na tragu A. Brucknera i G. Mahlera, Wellesz je bio skladatelj opsežna opusa, u kojem središnje mjesto zauzimaju šest opera i devet simfonija, no važniji dio njegova stvaralaštva znanstvenoga je karaktera. Smatra se prvim i najvažnijim suvremenim muzikološkim proučavateljem bizantske glazbe i notacije (Istočni elementi u zapadnom crkvenom pjevu – Eastern Elements in Western Chant, 1947; Povijest bizantske glazbe i himnografije – A History of Byzantine Music and Hymnography, 1949).
