Volos (Veles), u slavenskoj religiji, bog stoke i svega blaga; udjeljuje bogatstvo i dobrobit. Štovanje Volosa najduže se održalo kod balkanskih i karpatskih Slavena te Rusa; spominju se njegovi kipovi srušeni za pokrštavanja nekih ruskih plemena. Volosovo je boravište na vlažnome, dol i blato, panj i klada, bilje što raste na niskom i mokrom zemljištu. Svetište mu je bilo u Podolu, na rijeci Počajni u Kijevu. Njegove svetkovine, Velje noći, održavale su se potkraj godine; tragovi su sačuvani u koledarskim običajima mnogih slavenskih zemalja. Glavni mu je protivnik Perun, gromovnik, bog ognja i dažda; njihova borba smatra se najznačajnijim mitom slavenske mitologije. Volos je zatvorio vode i krao stoku Perunu, koji mu se tada ispriječio u dvoboju; ubio ga je stjeravši ga u vodu, a svijetom je opet zavladao red. U razdoblju dvovjerja Volos je bio izjednačen sa sv. Vlasijem (Vlaho, Blaž), zaštitnikom stoke; izjednačivan je bio i sa sv. Nikolom, koji je poznat kao darivatelj. S druge strane, kao protivnik kojega ubija strijela Božja, u svih je kršćanskih Slavena naprosto đavao. – Sjećanje na Volosa zadržalo se u običajima žetve (vezanje Volosove brade), i u toponomastici (u Hrvatskoj Volosko, u Sloveniji Velesovo, u Rusiji Volosovo, u Makedoniji Veles). – Likovno je bio prikazivan kao starac duge brade s ovcom ili govedom u naručju.
