struka(e): |
Vives, Juan Luis
španjolski filozof, pedagog i teolog
Rođen(a): Valencia, 6. III. 1492.
Umr(la)o: Brugge, 6. V. 1540.

Vives [bi'βes], Juan Luis (Joan Lluis), španjolski filozof, pedagog i teolog (Valencia, 6. III. 1492Brugge, 6. V. 1540). Školovao se na Sveučilištu u Parizu u skolastičkom duhu, ali pod utjecajem Erazma Roterdamskoga postao humanist i žestoki protivnik skolastike. Od 1519. predavao u Leuvenu; 1523–28. odgajatelj na dvoru engleskoga kralja Henrika VIII. Zagovarao je prirodnu znanost temeljenu na izravnom opažanju i eksperimentu. U filozofiji se protivio aristotelizmu i zagovarao pisanje koje se temelji na izravnom iskustvu, čime je djelom O uzroku loše umjetnosti (De causis corruptarum artium, 1531) najavio nauk izložen u Organonu F. Bacona. Isticao je i važnost opažanja duševnih fenomena, pa se smatra utemeljiteljem empirijske psihologije. Kao pedagog zastupao je uporabu materinskoga jezika u nastavi, obrazovanje žena, induktivni postupak u obučavanju. Među pretečama je pedagogije realizma. Njegova promišljanja o školskoj pedagogiji utjecala su na J. Á. Komenskoga, J. Lockea i dr. Glavna djela: Protiv lažnih dijalektičara (In pseudodialecticos, 1519), Dvadeset knjiga o znanostima (De disciplinis libri XX, 1531), O prvoj filozofiji (De prima philosophia, 1531), Vježbe iz latinskoga jezika (Exercitatio linguae latinae, 1538), Tri knjige o duši i životu (De anima et vita libri tres, 1538).

Citiranje:

Vives, Juan Luis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vives-juan-luis>.