struka(e):
vidi još:  Krležijana
Vigny, Alfred Victor de
francuski pjesnik
Rođen(a): Loches, 27. III. 1797.
Umr(la)o: Pariz, 17. IX. 1863.
ilustracija
VIGNY, Alfred Victor de

Vigny [vińi'], Alfred Victor de, francuski pjesnik (Loches, 27. III. 1797Pariz, 17. IX. 1863). Iz osiromašene aristokratske obitelji, 1814–27. bio je časnik kraljevske garde. Potom se posvetio književnosti. Od 1845. bio član Francuske akademije. Već je u ranim pjesmama iz zbirke Antičke i moderne pjesme (Poèmes antiques et modernes, 1826) pokazao zaokupljenost prikazom usamljenika – genija, mislioca ili proroka (karakteristična je u tom smislu pjesma Mojsije – Moïse) kojeg okolina ne može razumjeti, a koji teži uzvišenosti u patnji držeći razočaranje neizbježnim usudom. Taj je motiv razvijao u potonjim pjesmama, pisanima od 1838. i skupljenima u zbirci Sudbine (Les Destinées, 1864); u njima se kretao od krajnjega pesimizma koji je ilustrirao slikama patnje i smrti (Vukova smrt – La Mort du loup) do stoičkoga prihvaćanja sudbine pa i afirmacije čovjekove duhovne moći. Ideje iz prve pjesničke zbirke razvidne su i u njegovu dramskom opusu, od slobodnih adaptacija Shakespeareovih drama – Romea i Julije (Roméo et Juliette, 1828), Mletačkoga trgovca (Shylock, 1828) i Otela (Maur iz Venecije – Le More de Venise, 1829) preko povijesne drame Maršalica od Ancrea (La Maréchale d’Ancre, 1831) do filozofske drame Chatterton (1835), o engleskom pjesniku iz XVIII. st., s karakterističnim likom neshvaćena genija. Vrstan prozaik, napisao je i romane Cinq-Mars (1826), prvi značajni povijesni roman francuskog romantizma (s radnjom za vladavine Luja XIII.), nastao u duhu W. Scotta, i Stello (1832), u kojem je kroz dijaloge simboličkih figura tematizirao sudbine triju pjesnika suočenih s političkom vlašću, te Robovanje i veličina vojničkoga poziva (Servitude et grandeur militaires, 1835), tri pripovijetke povezane autorskim komentarima. Jedan od najznačajnijih pjesnika francuskog romantizma, od glavnog toka kojega se razlikuje kontrolom i jezgrovitošću izraza, ostavio je opus koji odlikuje tragička koncepcija egzistencije, odnosno dubinska melankolija, sklonost reduciranoj, ali bogato razrađenoj simbolici, virtuozna tehnika obradbe te trajno prisutno zazivanje šutnje (potonjom se značajkom može ubrojiti i među prethodnike modernističkih strujanja).

Citiranje:

Vigny, Alfred Victor de. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vigny-alfred-victor-de>.