Vidyāpati [vidja:'pati] (Vidyāpati Ṭhākur), indijski pjesnik (sjeverni Bihar, oko 1352 – ?, oko 1448). Podrijetlom iz ugledne brahmanske obitelji; većinu života proveo u rodnom kraju. Vjerojatno služio kao dvorski pjesnik: ispjevao je dva epa u počast tadašnjih vladara (Kīrtilatā, Kīrtipatāka). Proslavio se kao pjesnik ljubavne lirike, osobito pjesmama o ljubavi boga Kṛšṇe i pastirice Rādhe. Njima je nastavio i obogatio tradiciju višnuitske religiozno-erotske lirike, koja je započela u XII. stoljeću spjevom Opjevani Govinda (→ jayadeva), te stekao naziv »novi Jayadeva«. Njegovo je pjesništvo važno za razvoj modernoga hindskog jezika, osobito njegova narječja maithili, na kojem je pisao. Napisao je i više djela o etici, povijesti, zemljopisu i pravu.