vibrant (prema lat. vibrans, genitiv vibrantis: koji treperi) (treptajnik), suglasnik koji se tvori treperenjem aktivnog artikulatora, npr. jezika, usana ili resice. Aktivni artikulator pri izgovoru vibranata udara (o) neki drugi artikulator, stvarajući pritom turbulenciju zračne struje. Drugi artikulator koji je uključen u artikulaciju vibranta najčešće je pasivan – dio nepca ili korijen jezika, ali kod bilabijalnoga vibranta može biti aktivna i jedna od usana. Kao najpoznatiji tip vibranta u jezicima svijeta obično se navodi /r/, (apiko)alveolarni treptajnik, koji se može čuti u nekim ostvarajima hrvatskoga /r/, uz uobičajeniji okrznik /ɾ/. Također je poznat bilabijalni vibrant /ʙ/, koji se artikulira treptanjem usana i u uporabi je razlikovan u nekim jezicima Nove Gvineje, poput titanskoga, a u nekim jezicima može imati paralingvističku funkciju, izražavajući osjet hladnoće. Neki jezici imaju i uvularni vibrant /ʀ/, koji se čuje u pariškoj varijanti francuskoga.
