baza podataka, organizirana zbirka logički povezanih, pretražljivih i međusobno ovisnih podataka (informacija), pohranjena u nekom od računalno čitljivih medija. Tradicionalne baze podataka bile su hijerarhijske, podatci su bili organizirani u polja, zapise i datoteke, a prevladavali su brojčani i tekstualni podatci. Danas se uz pomoć primjerene programske potpore u bazama pohranjuju i slikovni, zvukovni i videozapisi te drugi informacijski sadržaji, a razvijaju se i relacijske, mrežne, objektno-orijentirane i hipertekstualne baze podataka. Telefonski imenik, rječnik, popis proizvoda u trgovini, bibliografija, rezervacijski sustav itd. primjeri su različitih primjena i područja u kojima se izgrađuju baze podataka. Njihovo je najvažnije svojstvo pretražljivost. Ono se temelji na upitu korisnika, a pronađeni skup podataka mora odgovarati svojstvima (elementima za prepoznavanje) izraženima u zahtjevu. Upit se može temeljiti na brojčanim vrijednostima ili na odnosima između podataka, riječima koje predstavljaju neke sadržaje, te matematičkim i logičkim operatorima kojima se povezuju sadržaji, vrijednosti ili odnosi. Podatci se obično unose s pomoću posebno oblikovanih obrazaca (na ekranu računala), u kojima je jedan podatak jasno odijeljen od drugoga, te od njihova opisa. Izvješće iz baze podataka sve češće oblikuje sam korisnik prema svojim potrebama. Iako bi se kao preteča baze podataka mogla spomenuti nastojanja C. Babbagea s početka i H. Holleritha s kraja XIX. st., tek 1960-ih godina nastaju baze podataka u pravom značenju te riječi, a za to je posebno zaslužan E. Dijkstra.
