Vauvenargues [vovna'ʀg], Luc de Clapiers de, francuski moralist (Aix-en-Provence, 6. VIII. 1715 – Pariz, 28. V. 1747). Iz osiromašene stare plemićke obitelji, markiz. Nakon desetogodišnje vojne karijere, od 1745. posvetio se pisanju. Uvodom u poznavanje ljudskoga razuma, popraćenim maksimama i refleksijama (Introduction à la connaissance de l’esprit humain, suivie de maximes et de réflexions, 1746), zbirkom sastavljenom od naslovnoga eseja i oko 700 maksima, aforizama i sentencija, stekao je status reprezentativnoga nastavljača moralista XVII. st., poput kojih se pokazao majstorom jezgrovita i pronicava stila. Međutim, od njihove se dominantno pesimistične vizure razlikuje optimističnim povjerenjem u moć ljudske prosudbe i isticanjem djelovanja; pritom u nagonima, strastima i osjećajima, ako su razumno usmjereni, vidi prirodni poticaj stvaralačke aktivnosti kojom čovjek stječe dostojanstvo i poštovanje zajednice.
