vanjska trgovina, ekonomska djelatnost koja obuhvaća razmjenu roba i usluga s inozemstvom, odnosno između dviju ili više država (međunarodna trgovina). Ona je dio prometa dobara u kojem predmet kupoprodaje prelazi carinsku granicu, izlazi s teritorija države izvoznice i dolazi na teritorij države uvoznice. Temeljne su značajke vanjske trgovine: postojanje različitih ograničenja koja umanjuju slobodnu trgovinu (carine, trošarine, kvote), potreba njezine regulacije međunarodnim sporazumima, jer se proteže na različite trgovinske i monetarne sustave, što se temelji na međunarodnim običajima, konvencijama i pravilima, a njihovo se poštovanje nadzire posebnim sustavom kontrole kretanja robe i usluga (radi čega se vodi i posebna vanjskotrgovinska statistika). Uz te postoji i niz drugih značajki vanjske trgovine, među kojima su i postojanje posebne dokumentacije koja prati robu koja se uvozi ili izvozi te posebno izračunavanje cijena tih dobara. Rizici u vanjskoj trgovini izraženiji su nego u unutarnjoj, pa je i politika osiguranja od robnih i financijskih rizika važan dio izvozničkih poslova poslovnih subjekata. Vanjska trgovina utječe i na ponudu na domaćem tržištu jer se cijena koja vrijedi na tom tržištu mora prilagoditi svjetskoj cijeni određenoga dobra, koja nastaje na temelju ponude neke robe i usluge i potražnje za njima između različitih država. Od čimbenika koji utječu na vanjsku trgovinu najvažnija su državna tijela zadužena za stvaranje pravnoga okvira vanjskotrgovinskoga djelovanja i za određivanje financijskih davanja koja mogu potaknuti ili ograničiti vanjsku trgovinu, potom političke i ekonomske institucije kojima je cilj unapređivati i poboljšavati trgovinski položaj države na svjetskom tržištu, te trgovačka društva koja se bave izvozom ili uvozom roba ili usluga (tzv. vanjskotrgovinska operativa). Posljednja se skupina dijeli na tvrtke koje se bave vanjskotrgovinskom djelatnošću u vlastitoj režiji, uz poslove proizvodnje ili prodaje, te na specijalizirane vanjskotrgovinske tvrtke. One obavljaju poslove vanjske trgovine u svoje ime i po nalogu drugoga (komitenta), samo u ime i za račun drugoga (principala) ili samo u svoje ime i za svoj račun. Vanjska trgovina važna je za ekonomiju neke države jer omogućuje pribavljanje po najpovoljnijim uvjetima dobara i usluga koji se u njoj ne proizvode ili se ne mogu proizvesti u dovoljnim količinama i na konkurentskim temeljima, te omogućuje konkurenciju i sprječava pojavu monopola, čime potiče sniženje cijena te utječe na slobodniji i lakši izvoz kapitala. Povijesno je vanjska trgovina ojačala snažnijom industrijalizacijom, liberalizacijom ekonomskih odnosâ i globalizacijom.
