Tukidid (grčki Θoυϰυδίδης, Thoukydídēs), grčki povjesničar (Atena, oko 460. pr. Kr. – ?, oko 396. pr. Kr.). Kao atenski vojskovođa sudjelovao je u prvom razdoblju Peloponeskoga rata. Zbog neuspjeha u obrani grada Amfipola bio je optužen za izdaju 424. pr. Kr., te je otišao u progonstvo. U Atenu se vratio tek nakon svršetka rata. Napisao je Spis o ratu Peloponežana i Atenjana (Ξυγγραφὴ περὶ τoῦ πολέμoυ τῶν Пελoπoννησίωυ ϰαὶ Ἀϑηναίων, u hrvatskom prijevodu Stjepana Telara 1957. i 2009. Povijest Peloponeskog rata) u 8 knjiga. Djelo je ostalo nedovršeno, a prikazuje događaje do 411. pr. Kr. Tukidid je osnivač povijesne kritike i tvorac pragmatičnog izlaganja povijesnih činjenica. Želi biti nepristran i zato skuplja podatke kod obje zaraćene strane. Majstor je u crtanju karaktera koje pobliže osvjetljuje govorima. Među njima se ističe Periklov govor u čast Atenjana palih u ratu. Dramatski prikaz tragično završene sicilske ekspedicije postigao je svjetsku slavu. Stil mu je sažet i pregnantan, katkad na štetu jasnoće. Tukididovu povijest nastavio je Ksenofont svojim djelom Grčka povijest (Ἑλληνιϰά). Tukidid je imao velik utjecaj na rimske povjesničare Salustija i Tacita.
