struka(e):
Tordinac, Nikola
hrvatski pisac
Rođen(a): Đakovo, 5. XII. 1858.
Umr(la)o: Đakovo, 21. II. 1888.

Tordinac, Nikola, hrvatski pisac (Đakovo, 5. XII. 1858Đakovo, 21. II. 1888). Studirao bogosloviju u Đakovu. Svećeničku službu obavljao je u Ivankovu i Srijemskoj Mitrovici. Nakon gubitka službe zbog političkih razloga, J. J. Strossmayer poslao ga je u Rim na studij crkvenog prava. Shrvan bolešću, vratio se u Đakovo i postao učiteljem u sjemeništu (1886). U književnosti se javio 1875. pjesmama u vinkovačkom Narodnjaku i u senjskom Radiši. Potom je, na nagovor J. Kozarca, počeo pisati prozu, koju je objavljivao u Viencu: Nekopano, nekovano blago, Ružini grijesi, Crkveni god (1885), Čarobna škrinjica i Đakovački spasovdan (1886), Brat Adam (1887), Kožuh (1888). Dok je boravio u Bosni, zahvaljujući utjecaju fra G. Martića, skupljao je narodne umotvorine, koje je objavio u knjizi Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne (1883). U knjizi Seoske bajke i bajalice (1885) objelodanio je usmene i pučke govorne oblike. Te su dvije knjige utjecale na Tordinčev način kazivanja, pa mu prozu odlikuje narodni leksik i epski stil usmenoga pripovijedanja, a vidljivo je i spajanje romantičarske i realistične pripovjedačke matrice.

Citiranje:

Tordinac, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/tordinac-nikola>.