Tomaš, Stjepan, hrvatski književnik (Nova Bukovica kraj Slatine, 2. I. 1947). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost (1970). Radio je kao savjetnik i prosvjetni inspektor u županijskom uredu za prosvjetu i kulturu u Osijeku. Kratke priče objavljuje u tisku od 1966. Prvom zbirkom kratkih priča Sveti bunar (1972) predstavio se kao dionik naraštaja tzv. fantastičara, no u idućim zbirkama (Tko kuca otvorit će mu se, 1975; Život u provinciji, 1989) okreće se realističkim i regionalnim temama. Provincijski život i stanje duha socijalističke malograđanštine, kao i bezidejnost omladine, prikazuje se u romanima Građani u prvom koljenu (1975) i Taninska četvrt (1980). Knjiga pripovijedaka Smrtna ura (1983) u hrvatsku književnost uvodi prostor Baranje, a pokazuje tematsko okretanje povijesti (vrijeme madžarske i njemačke okupacije između 1941. i 1945) te odnosu pojedinca i ideologije, što će obilježiti i prozni triptih Anđeli na vrhu igle (1993), u kojemu je svaka pripovijetka smještena u drugo stoljeće hrvatske povijesti, te zbirku pripovijedaka Židovski spomenik (2006). Novopovijesni roman Zlatousti (1993), miješajući fikcijsku prozu, biografski diskurs, povijesne dokumente i apokrifne dnevnike, pripovijeda o životu Josipa Jurja Strossmayera, biografskoga je žanra i Guslač od marcipana (2004), roman o odrastanju violinista Franje Krežme, dočim je povijesne tematike roman Emigranti (1998), o atentatu na jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića. Trajnu zaokupljenost Domovinskim ratom iskazao je kratkim romanom Srpski bog Mars (1995), koji donosi viđenje rata s ideološke pozicije neprijateljske strane, zbirkama pripovijedaka Odnekud dolaze sanjari (2001) te Razgovori s obraćenikom i druge priče (2016), kao i sudskim romanom Klopka za Sokola (2023), o istrazi ratnog zločina. Napisao je više romana za djecu kojima se uklopio u poetičke i žanrovske tokove suvremene hrvatske književnosti za djecu: Moljac i noćni čuvar (1982); Dobar dan, tata (1987), o usvojenom dječaku koji traži svoje biološke roditelje; kriminalističko-pustolovni Halo, ovdje komandosi (1991); Moj tata spava s anđelima: mali ratni dnevnik (1992., proširen 1997), oblikovan kao fikcijski ratni i izbjeglički dnevnik jedne osječke djevojčice 1991–93; iz perspektive psa ispripovijedan animalistički roman Pas koji je čitao s usana (2001); kriminalističko-ekološki Dječak koji je volio ptice (2019), smješten u Kopački rit. Ostala djela: Drame (1999), Gudački kvartet iz Bostona (priče za djecu, 2008), Oporuka i druge novinske priče (2018).
