Toma, sv. (grč. Θωμᾶς, Thōmãs, vjerojatno od aramejskoga tě’ômā’: blizanac), apostol (Galileja, početak I. st. – Madras, Indija, oko 53). Jedan od dvanaestorice apostola. Spominje se u sinoptičkim evanđeljima i u Djelima apostolskima; u Ivanovu evanđelju kao Toma zvani blizanac (grč. didymos). Ivan ga opisuje kao osobu koja teško shvaća Isusov apstraktan govor, skeptika koji vjeruje samo opipljivim dokazima, zbog čega je u predaji prozvan Nevjernim Tomom, ali i kao vjerna Isusova sljedbenika, koji je prvi priznao Isusovo božanstvo. Pretpostavlja se da je propovijedao u Siriji (gdje su nastala Djela Tomina), među Partima (Euzebije Cezarejski), te u Indiji, gdje je podnio mučeništvo i gdje nekoliko malabarskih kršćanskih skupina, nazvanih Tomini kršćani, drži da potječu od Crkve koju je on utemeljio. Ikonografski se najčešće prikazuje uz Krista koji mu pokazuje rane na rukama i na boku, odnosno u klečećem položaju kako dodiruje Isusove rane.
