Tolnai [tɔ'lnαi], Ottó, madžarski pjesnik (Kanjiža, Vojvodina, Srbija, 5. VII. 1940). Studirao filozofiju u Zagrebu, književnost u Novom Sadu. Nakon neoavangardnih pjesama (npr. zbirka Galebova prsna kost – Sirálymellcsont, 1967) njegov pjesnički jezik postaje narativan (npr. u kompozicijama Wilhelmove pjesme, odnosno provincijski Orfej – Wilhelm-dalok, avagy a vidéki Orfeusz, 1992; siroče-csáth – árvacsáth, 1992), u postmodernističkom dijalogu s tradicijom. U Balkanskom lovoru (Balkáni babér, 2001) bavio se traumom jugoslavenskih ratova i krizom identiteta. U prozi često eksperimentira s tehnikom kolaža, autobiografskom fikcijom i sl.
