tijara (lat. tiara < grč. τιάρα), orijentalna stožasta kapa koja se nosila u svečanim prilikama. U Asiraca, Medijaca, Parta i Perzijanaca bila je simbol dostojanstva i vlasti (tako su vladari iz ahemenidske dinastije nosili visoku bijelu tijaru obrubljenu dijademom); u Židova su ju nosili veliki svećenici. S Istoka potječe i papinska tijara, kojom je papa bio krunjen, a nosio ju je pri izvanliturgijskim svečanostima. Isprva se ukrašavala na dnu zlatnim obručem, koji je u X. st. dobio šiljke i oblik krune (regnum); Bonifacije VIII. (1303) dodao joj je još jednu krunu, a od Benedikta XII. (1335) uobičajila se i treća kruna (triregnum), čime se simbolizirala trostruka papinska vlast (svećenička, pastirska i učiteljska). Od Drugoga vatikanskoga sabora pape umjesto tijare nose → mitru, kao i ostali biskupi.
