TRAŽI DALJE:
STRUKE:

barut

barut (tur. barut < perz. bārūd < arap. bārūd < grč. πυρίτης: pirit), eksplozivna smjesa koja se lako zapali, brzo izgara i razvija plinove pa je velike razorne moći. Ipak, od svih eksploziva najsporije reagira, pa se uglavnom rabi za potiskivanje zrna iz vatrenog oružja. (→ eksploziv)

Obični ili crni barut, puščani prah, smjesa je koja sadrži približno 75% kalijeva nitrata, 12% sumpora i 13% drvenog ugljena. Izgara naglo, razvijajući veliku toplinu i stvarajući pretežno plinovite produkte, uz neke čvrste (kalijev sulfid) koji daju dim. To je bio najstariji eksploziv, poznat već u starom vijeku u Kini i Indiji. Potkraj XIII. st. ušao je u uporabu u Europi i, do prije stotinjak godina, upotrebljavao se za punjenje vatrenog oružja i za miniranje. Crni barut danas se još upotrebljava kao blaži eksploziv za miniranje, a u pirotehnici za punjenje vatrometnih raketa.

Bezdimni (malodimni) barut pri izgaranju razvija gotovo samo plinovite produkte. Mnogo je jači od crnoga, pa ga je od 1886. postupno nadomjestio u vatrenom oružju svih vrsta. Razlikuje se više vrsta bezdimnih baruta. Najjednostavniji je onaj koji sadrži samo celulozni nitrat i stabilizatore. Jači je od njega barut od smjese celuloznog nitrata i glicerol-trinitrata. Takav je i balistit, koji uz 60% celuloznog nitrata sadrži 40% glicerol-trinitrata u želatiniziranu obliku, a eksplozivi slična sastava upotrebljavaju se i za čvrsta raketna goriva. Barut koji mjesto glicerol-trinitrata sadrži diglikol-dinitrat manje je osjetljiv na udar, a jako djelovanje uz nižu temperaturu izgaranja ima smjesa celuloznog nitrata, glicerol-trinitrata (ili diglikol-dinitrata) i nitrogvanidina.

Citiranje:
barut. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 12. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6113>.