STRUKE:

teorija sustava

teorija sustava, interdisciplinarna znanost koja se bavi opisivanjem te objašnjavanjem zakonitosti postanka, razvoja, organizacije i ponašanja sustava. Cilj joj je stvaranje metoda i reda u proučavanju i rješavanju problema, što se postiže razvojem apstraktnoga sustava, koji nastaje kao rezultat matematičkog opisa stvarnoga sustava. Iako je jedan oblik opće teorije sustava već 1920-ih i 1930-ih promicao Ludwig von Bertalanffy, u znanstvenim je krugovima pojam teorije sustava zaživio tek 1950-ih na načelima ontologije, filozofije, fizike, biologije i inženjerstva. Poslije je ta teorija primijenjena na mnogobrojna druga područja, npr. zemljopis, sociologiju, polit. znanosti, organizacijske teorije, psihoterapiju te ekon. znanosti. Danas je šest ključnih znanosti integrirano u teoriji sustava i sve su u međusobnom odnosu. To su opća teorija sustava (ima metodološki pristup u proučavanju teorije sustava), kibernetika, matematička teorija sustava (daje modele za upravljanje sustavima na apstraktnoj razini), teorija informacija, semiotika i informatika; opća teorija sustava zasniva se na → kibernetici, pa se pojmovi teorija sustava i kibernetika kadšto rabe kao istoznačnice, jednako kao i pojmovi poput sustavne znanosti i kompleksnih sustava.

U teoriji sustava, sustavom se smatra skup objekata (elementi sustava ili podsustavi) ujedinjenih vezama među njima, pri čem objekti djeluju kao cjelina. Podsustavi se prema potrebi mogu razložiti na svoje komponente, a elementi ne mogu. Svaki je sustav podsustav nekoga nadsustava, koji se obično označuje njegovom okolinom, a s kojim razmjenjuje tvari, energiju ili informacije. Nasuprot klas. analizi teorije sustava, sustavna analiza proučava sustav kao dio okruženja, a promjene koje se u njem događaju tumači kao posljedicu prilagođivanja okruženju. Glavno je obilježje sustava proces kojim se ulazne veličine transformiraju u izlazne. Dio ulaznih veličina transformira se u korisne izlazne veličine kojima se ostvaruje cilj sustava, a dio se troši na funkcioniranje samoga sustava, tj. transformira se u nekorisne (neiskoristive) izlazne veličine. Kako bi sustav mogao ostvarivati postavljene ciljeve, njim se mora upravljati. Sustav bez upravljanja teži stanju maksimalne entropije koja se tumači kao kvantitativna mjera nereda u sustavu. Upravljanje sustavom, tj. njegovo održavanje u željenom stanju, svodi se na dodavanje novih informacija u sustav, čime se smanjuje entropija. Za ostvarivanje ciljeva sustava, odn. povećanje njegove učinkovitosti, ključne su specijalizacije i integracije.

Citiranje:
teorija sustava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60892>.