TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Taha Husein

Taha Husein (Ṭāhā Ḥuseyn [ṭa:'ha: ḥuse'jn]), egipatski književnik (Magaga, 14. XI. 1889Kairo, 28. X. 1973). Jedan od najutjecajnijih egipatskih pisaca i intelektualaca te pokretač modernističkoga pokreta u Egiptu. Od treće godine života bio je slijep. Završio je 1914. studij religije i arapske književnosti na Sveučilištu u Kairu, gdje je, nakon usavršavanja u Francuskoj, predavao arapsku književnost i povijest. God. 1950–52. bio je ministar obrazovanja. Najveći dio njegova opusa čine književne studije, u kojima se zauzima za kritičko i znanstveno prevrjednovanje arapskoga kulturnoga naslijeđa. Ta su stajališta radikalno iznesena u knjizi O predislamskom pjesništvu (Fī al-ši‘r al-ğāhili, 1926), zbog čega je bila zabranjena. Objavio je romane Književnik (al-Adīb, 1935), Dropljin zov (Du‘ā‘ al-karawān, 1941) i Stablo bijede (Šağarat al-bu‘s, 1944) te zbirku pripovijedaka Patnici na zemlji (al-Mu‘aḏḏabūn fi al-Arḍ, 1949), u kojima se bavi socijalnim problemima. Svjetsku je slavu stekao autobiografijom Dani (al-Ayyām, I–III, 1926–67). Prevodio je grčke klasike i francuske pisce.

Citiranje:
Taha Husein. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60184>.