struka(e):

stup, u graditeljstvu, slobodan okomiti potporanj u obliku valjka, koji prenosi teret nadgrađa na čvrstu podlogu. Sastoji se redovito od baze, trupa i kapitela (glavice). Izrađuje se od kamena, drva, kovine (bronca, čelik) i betona; kameni stup može biti napravljen od jednoga komada (monolit) ili sastavljen od tambura (bubnjeva), koji su međusobno povezani klinovima. Trup može biti gladak i kaneliran (kanelira: uzdužna plitka užljebina), a katkada ima neznatno zadebljanje srednjeg dijela stupa (entazis) kako bi se izbjegla optička varka da je uleknut (prvi put primijenjeno na stup dorskoga stila). U egipatskom, grčkom i indijskom graditeljstvu u funkciji stupa ili potpornja primjenjuju se ženski likovi karijatide. Najistaknutiji je dio svakoga stupa kapitel, često ukrašen biljnim i figuralnim motivima. Prvi stupovi nalaze se u egipatskom graditeljstvu; grčko je graditeljstvo stvorilo klasične tipove stupova, dorski, jonski i korintski, koji su se često rabili u kasnijim stilskim razdobljima (renesansa, barok, klasicizam). Od kasnorimskog doba niz stupova povezuje se arhitravom i arhivoltom. U romanici se javljaju zdepasti stupovi različitih oblika, od spiralnih do komplicirano isprepletenih i čvorastih. Za gotiku su karakteristični stupići koji se poput svežnja pruća grupiraju oko središnje jezgre stupa. Osim slobodnih stupova, uglavnom memorijalnoga značenja, redovito urešenih reljefnim ili ornamentnim motivima (Jupiterov stup u Mainzu, I. st., Columna Traiana, 112. i Columna Aureliana, oko 180. u Rimu), primjenjuje se polustup, koji je prislonjen uza zid.

Citiranje:

stup. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/stup>.