TRAŽI DALJE:
STRUKE:

studio

ilustracija
STUDIO, radijska režija Hrvatskoga radija
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

studio (talijanski < latinskog studium: nastojanje; rad; učenje), zatvoreni prostor za snimanje, emitiranje ili reprodukciju tonskih (audio) i slikovnih (video) informacija (zapisa). Sastoji se od prostorije za snimanje, u kojoj se sudionici programa (spikeri, sugovornici, izvođači) nalaze ispred mikrofona ili kamera, te kontrolne sobe (tzv. režije) s uređajima za upravljanje i nadzor snimanja, emitiranja ili reprodukcije. Te su dvije prostorije građene kao soba u sobi, s dvostrukim izoliranim zidovima i dvostrukim temeljima radi izolacije od vanjske buke i vibracija. Akustiku prostorije za snimanje određuju tri faktora: volumen, oblik i odjek zvuka. Volumen prostorije razmjeran je broju izvođača: što ih je više, prostorija treba biti veća. Oblik prostorije najčešće je kvadar, kojemu su unutarnji zidovi i strop obloženi apsorpcijskim materijalom i konstrukcijama kako bi se u prostoriji postigla kontrolirana apsorpcija zvuka i ujednačena reprodukcija na svim slušnim frekvencijama. Odjek je vrijeme stišavanja zvuka nakon prestanka djelovanja zvučnog izvora. To je najvažnije mjerilo akustične kakvoće prostorija.

Tonski ili audiostudio dijeli se na govorni i glazbeni. Govorni studio (u radijskim postajama) može biti spikerski, koji služi za emitiranje vijesti i za razgovore s pozvanim gostima, volumen mu je do 100 m³ i odjek do 0,4 s, ili dramski, volumena do 1000 m³ i odjeka > 0,8 s, u kojem glavni dio ima pomične apsorpcijske plohe i zastore kako bi se promjenom akustike dobio dojam sobe, dvorane ili slobodnoga prostora. Glazbeni studio (u radijskim postajama i diskografskim kućama) za zabavnu i narodnu glazbu volumena je 100 do 3000 m³, vrlo jake apsorpcije zvuka i odjeka > 1 s. Sastoji se od dijela za smještaj glazbenika i od dviju ili triju zvučno izoliranih prostorija za vokalista, bubnjeve i gitaru. U studiju za ozbiljnu glazbu volumen i odjek ovise o namjeni, a obično iznose do 6000 m³, odn. 1 do 2 s.

Televizijski ili videostudio služi za realizaciju statičkih programa (emitiranje vijesti, razgovori; malenog je volumena, prigušen, s kratkim odjekom radi dobre razumljivosti govora) ili većih scenskih, dramskih ili glazbenih priredaba i predstava (volumen 10 000 m³, odjek > 1 s). Zidovi i stropovi obloženi su apsorpcijskim materijalom da priguše buku što nastaje pri kretanju ljudi, kamera i drugih uređaja. Na svim se površinama nalaze širokopojasni apsorberi za cijelo slušno područje. Uz studio se nalaze tri kontrolne sobe (režije): videorežija s monitorima za svaku kameru te za sliku koja ide u program, tonska režija za zvučni nadzor i nadzor mikrofonske postave te režija za nadzor rasvjete.

Filmski studio zatvoreni je prostor u kojem se snima film. U studiju se uz interijere mogu inscenirati i eksterijeri (s panoramskim pejzažima u stražnjoj projekciji). Snimanje u studiju oslobođeno je ovisnosti o vremenskim prilikama. Prvi filmski studio izgradio je 1893. W. K. L. Dickson (→ black maria). Studio G. Mélièsa izgrađen 1897. bio je prvi tipični studio industrijske kinematografije, kakvi su se razvili osobito nakon I. svjetskog rata (Barandov u Pragu, Cinecittà u Rimu, Billancourt pokraj Pariza, Pinewood u Londonu, studio Mos’filma u Moskvi, mnogobrojni studiji u Hollywoodu, studio Jadran-filma u Zagrebu). Osim prostora za samo snimanje, u sklopu studija nalaze se i mnogobrojne druge prostorije (garderobe, atelijeri, radionice, skladišta, sobe glumaca). Od 1960-ih filmovi se sve više, u cijelosti ili većim dijelom, snimaju izvan studija. Postoje i specijalizirani studiji za snimanje animiranih filmova te filmskih trikova. – Studijom se nazivaju i velike američke filmske tvrtke u razdoblju klasičnog Hollywooda (MGM, Warner Brothers, 20th Century Fox, Paramount i dr.).

Citiranje:
studio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 8. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58522>.