Strižić, Zdenko, hrvatski arhitekt i urbanist (Bjelovar, 19. IX. 1902 – Hannover, 1. XI. 1990). Arhitekturu studirao u Dresdenu (1921–23) i Berlinu (1924–26), gdje je pohađao majstorsku školu za arhitekturu H. Poelziga, kojemu je bio suradnik (1928–31). Projektirao je i izvodio (s Hansom Holzbauerom) više javnih i stambenih objekata u Austriji, Njemačkoj, Češkoj i Švedskoj. God. 1930. dobio prvu međunarodnu nagradu za kazalište u Harkivu. U Zagrebu je djelovao između 1933. i 1956., potom u inozemstvu; posvetio se uglavnom rješavanju urbanističkih pitanja, regulacija gradova, gradskih četvrti i povijesnih gradskih cjelina te projektiranjem stambenih kuća (Ribnjak 38, 1932; naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevki s kućama u nizu, 1935., u Zagrebu). Bavio se umjetničkom fotografijom snimajući uglavnom arhitektonske motive iz staroga Zagreba (Svjetla i sjene, 1955). Bio je profesor na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1946–56), na Sveučilištu u Melbourneu (1956–61), a od 1962. na Visokoj tehničkoj školi u Braunschweigu. Objavljivao članke i oglede s područja arhitekture i urbanizma u domaćim i stranim stručnim časopisima.
