Stifel [šti:fl], Michael, njemački matematičar (Esslingen, ? 1487 – Jena, 19. IV. 1567). Studirao u Wittenbergu, potom se zaredio kao augustinac u samostanu u Esslingenu (1511). Nezadovoljan, napustio je samostan (1522) i živio u kući M. Luthera praktički cijeli život. Uz Lutherovu pomoć obnašao je različite dužnosti, pa i u Parizu (od 1535), odakle je zbog rata pobjegao 1547. Došavši u Prusku (Königsberg, danas Kalinjingrad) počeo je predavati matematiku. Budući da je u poimanju matematičkih mogućnosti bio u sukobu s kolegama, otišao je (1559) za predavača u Jenu, gdje je predavao aritmetiku i geometriju. Poznat je po nezavisnom otkriću mogućnosti koje imaju logaritmi, bez utjecaja J. Napiera, a osobito po svojem djelu Potpuna aritmetika (Arithmetica integra, 1544), kojim je izvršio snažan utjecaj na razvoj matematike u Njemačkoj i Engleskoj. Po nazivu toga djela, iako nema izravne veze, nazvan je u matematici pojam integrala.
