Stern (Štern), Pavao, hrvatski liječnik i farmakolog (Varaždin, 17. III. 1913 – Zagreb, 20. III. 1976). Završivši 1936. studij medicine u Zagrebu te specijalizaciju iz farmakologije u Beču, djelovao je u tvornici kemijskih i farmaceutskih proizvoda Kaštel u Zagrebu. Ondje je osnovao farmakološki laboratorij, radeći poglavito na sintezi novih antimalarika (→ antiprotozoici). Od 1946. bio je docent u Zavodu za farmakologiju zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta, a od 1947. do kraja života redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Sarajevu, gdje je osnovao Farmakološki institut. Zaslužan za osnutak laboratorija i organizaciju farmakoloških istraživanja u tvornici lijekova PLIVA. Bavio se alergijama, napose ulogom histamina u organizmu i istraživanjem antihistaminika, te značenjem tzv. supstancije P u središnjem živčanom sustavu. U biološku znanost uveo je pojam receptora. Bio je predsjednik Jugoslavenskoga društva fiziologa, dopisni član JAZU (od 1976) i redoviti član ANUBiH.
