struka(e):
Stefánsson, Davið
islandski pjesnik
Rođen(a): Fagriskógur, Eyjafjórður, 21. I. 1895.
Umr(la)o: Akureyri, 1. III. 1964.

Stefánsson [stε:'faunsɔn], Davið, islandski pjesnik (Fagriskógur, Eyjafjórður, 21. I. 1895Akureyri, 1. III. 1964). Zbog bolesti završio samo realnu gimnaziju. Radio je kao knjižničar u Akureyriju. U prvoj zbirci pjesama Crno perje (Svartar fjaðrir, 1919) uveo je nov stil u islandsko pjesništvo u kojem su do tada uzorom bili složeni skaldski oblici. Posjet Italiji nadahnuo je zbirku Pjesme (Kvæði, 1922). Služi se jednostavnim jezikom i ritmom te mnogim novim oblicima izražava velik raspon osjećaja, ugođaja i misli. Smatra se najvećim islandskim neoromantičarom. Osim pjesama, napisao je i povijesnu dramu Zlatna padina (Gullna hliðið, 1941) te humoristični roman o nesretnom i osjetljivom umjetniku Solon Islandus (1940).

Citiranje:

Stefánsson, Davið. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/stefansson-david>.