Stefánsson [stε:'faunsɔn], Davið, islandski pjesnik (Fagriskógur, Eyjafjórður, 21. I. 1895 – Akureyri, 1. III. 1964). Zbog bolesti završio samo realnu gimnaziju. Radio je kao knjižničar u Akureyriju. U prvoj zbirci pjesama Crno perje (Svartar fjaðrir, 1919) uveo je nov stil u islandsko pjesništvo u kojem su do tada uzorom bili složeni skaldski oblici. Posjet Italiji nadahnuo je zbirku Pjesme (Kvæði, 1922). Služi se jednostavnim jezikom i ritmom te mnogim novim oblicima izražava velik raspon osjećaja, ugođaja i misli. Smatra se najvećim islandskim neoromantičarom. Osim pjesama, napisao je i povijesnu dramu Zlatna padina (Gullna hliðið, 1941) te humoristični roman o nesretnom i osjetljivom umjetniku Solon Islandus (1940).