Banjalučka biskupija

Banjalučka biskupija, obuhvaća područje Republike BiH pod jurisdikcijom biskupa kojemu je sjedište u Banjoj Luci. Tijekom povijesti razne su se biskupije protezale pojedinim dijelovima područja današnje biskupije. U starije doba dijelovi su bili u sisačkoj, odnosno vinkovačkoj biskupiji te u biskupiji Baloe, koja je vjerojatno bila na izvoru Sane. Uspostavom hrvatske države to je područje potpalo pod Splitsku metropoliju te pod Ninsku, a onda Kninsku biskupiju. Dijelove područja pokrivale su Krbavska i Zagrebačka biskupija. Malen dio pripadao je nekadašnjoj Bosanskoj biskupiji. Pod turskom okupacijom za vjernike su se brinuli franjevci. Današnju Banjalučku biskupiju osnovao je papa Lav XIII. (1881). Prvi redoviti biskup imenovan je tek 1913. Liturgijski jezici na tom području bili su latinski i staroslavenski. Banjalučka biskupija ima 5 dekanata i 45 župa. Katedrala sv. Bonaventure stradala je u potresu 1969., a nova je bila u izgradnji (1991). Župe Vrbanski trg i Vrbanski grad spominju se 1334., a franjevački samostani u Krupi i Zvečaju od XIV. do XVI. st. Srbi su u osvajačkom ratu i okupaciji od 1992. porušili većinu crkava.