Srb, selo u Lici, 37 km sjeveroistočno od Gračaca, odnosno oko 30 km jugoistočno od Donjega Lapca; 301 st. (2021). Leži na 450 do 480 m apsolutne visine. Sastoji se od zaselaka Donji Srb i Gornji Srb, međusobno udaljenih 2 km. Srb leži uz cestu Bihać (BiH) – Knin, nedaleko od izvora rijeke Une (ribnjaci, mrijestilište pastrve). Poljodjelstvo; stočarstvo (ovca, govedo, svinja). – U srednjem vijeku bio je sjedište istoimene županije, kojom je upravljala obitelj bana Pavla I. Bribirskoga (najkasnije od 1292), a nakon 1322. i poraza Bribirskih prešla je privremeno u posjed knezova Nelipčića i tek od 1345. nanovo došla pod izravnu kraljevu upravu (castrum Szereb). Od tada su imenovani župani bili ujedno i kaštelani grada, te su s rotnim sucima i pristavima predsjedali »plemenitim kraljevim stolom« županije, koji je izdavao dokumente pisane glagoljicom na čakavštini. Sucima su u XV. st. bili imenovani članovi plemenitoga roda Srbljana, među kojima su se istaknuli ogranci Dijaniševića, Henčića, Matijaševića i Anića. Padom Bosne u osmanske ruke (1463), Srb je postao prvom zonom ratne opasnosti, prostorom depopulacije i zaleđem novoosnovane granične Jajačke banovine. Nakon 1520. Osmanlije su snažnu vojnu posadu smjestili u staru utvrdu, ispod koje se razvilo muslimansko podgrađe, a okolna naselja kolonizirali su martolozima. Pošto je autohtono hrvatsko stanovništvo (Srbljani) zajedno s martolozima (Vlasi, Rašani) u dva navrata (1530. i 1538) napalo naselja na području Žumberka, osmanske su vlasti ponovno naselile okolicu Srba vlaškim doseljenicima pravoslavne vjeroispovijesti iz gornjega Podrinja. Nakon mira u Svištovu (1791) muslimani su se preselili na istočnu obalu Une, a pravoslavno je stanovništvo bilo ojačano doseljenicima s okolnih područja (od Bruvna do Zrmanje). Za Domovinskog rata pod nadzorom srpskih snaga; oslobođen u akciji Oluja 1995., a većina je stanovnika izbjegla.
