Souček, Branko, hrvatski inženjer elektrotehnike (Bjelovar, 25. IV. 1930 – Bari, Italija, 12. XII. 2014). Diplomirao je 1955. na Elektrotehničkom odjelu Tehničkoga fakulteta, a doktorirao 1963. na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu. Radio je u Institutu Ruđer Bošković (1955–73) i na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu 1976–84. i 1987–93 (kao redoviti profesor), a predavao je i na Elektrotehničkom fakultetu. Bio je također istraživač u Nacionalnom laboratoriju Brookhaven u SAD-u (1964–66. i 1969) te profesor na Državnom sveučilištu New Yorka (1973–76) i Sveučilištu Arizone u Tucsonu (1984–87).
Među prvima se bavio računalstvom, zaslužan je za konstrukciju 256-kanalnog amplitudnog analizatora koji je zapravo bio prvo specijalizirano digitalno elektroničko računalo s fiksnim programima u Hrvatskoj. Ugradio je brze digitalne sklopove u računalnu arhitekturu i time unaprijedio laboratorijska znanstvena istraživanja, mjerenja i tehnike kontrole; prvo laboratorijsko računalo koje je podržavalo istraživanje u nuklearnoj fizici povećalo je brzinu prikupljanja podataka i njihovu analizu oko tisuću puta. Bavio se kibernetikom, neuronskom mrežom i računalnim istraživanjem neurofizioloških sustava, premošćivanjem jaza između računalnog inženjerstva i biologije i modelima za obradbu bioloških informacija. Konstruirao je prva milijunkanalna asocijativna računala. Putem »on-line« veze glave i računala razvio je »prozore mozga«, »unutrašnji jezik u mozgu BILO« i »jezik u živoj stanici CILO«. Napisao je knjige Miniračunala u obradbi podataka i simulaciji (Minicomputers in Data Processing and Simulation, 1972), Mikroprocesori i mikroračunala (Microprocessors and Microcomputers, 1976), Računala u neurobiologiji i ponašanju (Computers in Neurobiology and Behavior, 1976), Od mikrokompjutera do superkompjutera narednih deset godina (1982), Mreže kvantne pameti (Quantum Mind Networks, 1997), Bolji život i posao: univerzalni zakoni stanica, mozga, uma i spola (Better Life and Business: Cell, Brain, Mind and Sex Universal Laws, 2013), uredio (i bio suautor) više knjiga npr. Neuralna i masivno paralelna računala (Neural and Massively Parallel Computers, 1988), Neuralna i istovremena računala u realnom vremenu (Neural and Concurrent Real Time Computers, 1989), Dinamičko, genetsko i kaotično programiranje (Dynamic, Genetic and Chaotic Programming, 1992) .
Dobio je Nagradu za znanstvenoistraživački rad »Nikola Tesla« za rad na digitalnoj obradbi podataka u nuklearnoj instrumentaciji 1964. te za konstrukciju i izvedbu prvoga mrežnog računalnog sustava u zemlji i za izvorni istraživački rad na transformaciji podataka s pomoću računala 1969., a za cjelokupni znanstvenoistraživački rad Državnu nagradu za znanost za životno djelo 2012. Bio je dopisni član HAZU-a od 2002.
