Kaden-Bandrowski [ka'den bandro'fsk’i], Juliusz, poljski književnik (Rzeszów, 24. II. 1885 – Varšava, 8. VIII. 1944). Studirao je glasovir na konzervatorijima u Lavovu, Krakovu, Leipzigu i Bruxellesu, no zbog ozljede ruke odustao je od glazbeničke karijere. Početkom I. svjetskoga rata pridružio se Poljskim legijama; bio pobočnik J. Piłsudskoga, čiji će kult dosljedno graditi tijekom rata kao publicist. Nakon 1918. na dužnostima u vojnim institucijama; od 1923. posvetio se književničkoj i publicističkoj djelatnosti. Stradao je od posljedica ranjavanja za varšavskoga ustanka. Autor je romanesknoga ciklusa, u kojem je razotkrivao zakulisnu politiku međuratne Poljske: Luk (Łuk, 1919), General Barcz (Generał Barcz, 1922–23), Mateusz Bigda (1933), Crna krila (Czarne skrzydła, I–II, 1935–36); stilizirani u uvjerljivoj ekspresionističko-grotesknoj maniri, ti su romani izazivali burne reakcije svih strana u društveno-političkom životu i bili predmetom višegodišnjih književnih polemika. Na tragu njegova proznoga rukopisa nastala je brojna škola epigona – »kadenista«, a zapažena je bila i njegova memoarska proza, reportaže, putopisi, eseji i studije.
