Slovinsko-ilirsko pripomoćno dobrotvorno društvo, prvo poznato hrvatsko iseljeničko društvo, utemeljeno 17. XI. 1857. u San Franciscu (SAD). Prvi članovi bili su Hrvati iz Dalmacije, koje je u Kaliforniju privukla »zlatna groznica«. Temeljna zadaća društva bila je pomaganje članovima u slučaju bolesti i nesreća koje su u ono vrijeme bile česte, zbog čega se kolokvijalno nazivalo »Slovinska majka«. Članovi društva bili su pokapani na vlastitu groblju (tzv. Slavonic Plot). Društvo je 1923. promijenilo ime u Slavensko uzajamno potporno društvo, kako se zove i danas.