Bandello, Matteo Domenico

Bandello [~dε'l:o], Matteo, talijanski književnik (Castelnuovo Scrivia, Pijemont, oko 1485Agen, Francuska, 13. IX. 1561). Mlad ušao u dominikanski red, ali je vodio buran svjetovni život dvoranina i diplomata u službi velikaša kao što su Ippolita Sforza, Isabella Gonzaga d’Este, Francesco Gonzaga, Ranuccio Farnese, Cesare Fregoso. Potkraj života kao štićenik francuskoga kralja postao biskupom u Agenu. Dok su mu spisi i ljubavni kanconijer zanemarive vrijednosti, zbirka Novelle (1554–73) iznimno je vrijedna. Broji 214 pripovijesti, koje pružaju opširan opis običaja i događaja u talijanskom XVI. st. pa se zbog iscrpnih obavijesti i jednostavnosti stila doimaju poput kronike. Nasuprot Boccacciovu Decameronu, Bandello se odriče ujedinjujućeg okvira i provodnih motiva u korist konkretne zgode i njezine podložnosti slučaju u svijetu kojim vlada strast. Bandello se ubrzo pročuo diljem Europe. Nadahnuo je Shakespearea (Romeo i Giulietta; Mnogo vike ni za što; San Ivanjske noći), Lopea de Vegu, M. Cervantesa, Stendhala, G. Byrona, A. de Musseta, a divio mu se i J. Burckhardt.

Citiranje:
Bandello, Matteo Domenico. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5664>.