Slavata z Chlumu a Košumberka [sla'vata zhlu'mu a ko'šumberka], Vilém, češki političar (Čestín, 1. XII. 1572 – Beč, 19. I. 1652). Protestant koji je 1597. prešao na katolicizam. Bio je upravitelj utvrde Karlštejn (1604–11), predsjednik češke komore (od 1612) i zemaljskoga suda (od 1615). U protureformaciji i Tridesetogodišnjem ratu (1618–48) stao je na stranu Habsburgovaca, zbog čega su ga zajedno s praškim gradskim tajnikom Fabriciusom i J. B. z Martinic češki ustanici bacili kroz prozor praške kraljevske palače (defenestracija u Pragu); ostao je živ i pobjegao u Bavarsku. Nakon pobjede Habsburgovaca nad češkom ustaničkom vojskom (Bíla hora, 1620) vratio se u Češku, a za zasluge je stekao grofovsku titulu (1621). Poslije je bio češki komornik (1623–28) te vrhovni kancelar (1628–52). Napisao memoare Uspomene (Paměti, I–XIV, 1637–51).
