struka(e): pravo

skrbništvo, obiteljskopravni institut zaštite maloljetnika bez roditeljske skrbi, punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti te osoba koje zbog drugih razloga nisu u mogućnosti štititi svoja prava i interese. Temelji se na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život, zaštite dostojanstva štićenika te poštovanja temeljnih ljudskih prava i dobrobiti. Suvremeni pristup osobama s invaliditetom teži što manjem ograničavanju njihovih prava, uvažavanju gledišta i mišljenja, te poticanja samostalnosti štićenika. Stariji je naziv za skrbništvo starateljstvo. Osoba pod skrbništvom naziva se štićenik, a osoba koja obavlja skrbništvo skrbnik. Skrbništvo ima dvojnu ulogu: pruža društvenu zaštitu osobi koja nije sposobna skrbiti o svojim pravima i interesima, ali i ograničava prava štićenika time što ga u nekim pravnim odnosima zastupa skrbnik. Skrbništvo potječe iz rimskoga prava, kada je postojalo kao tutorstvo (od lat. tutela: zaštita) i kuratorstvo (od lat. cura: briga, skrb), te je zamjenjivalo očinsku vlast (patria potestas); navedeni su se instituti postupno približili po svojem sadržaju, tako da su u postklasičnome rimskome pravu bili gotovo posve izjednačeni. Rimska regulacija skrbništva bitno je utjecala na uređenje toga instituta u modernim obiteljskopravnim sustavima. Prema tome komu se pruža skrbnička zaštita, razlikuju se skrbništvo za maloljetne osobe, skrbništvo za osobe lišene poslovne sposobnosti te posebno skrbništvo. Maloljetna osoba stavit će se pod skrbništvo ako je bez roditeljske skrbi (tj. ako su njezini roditelji umrli, nestali, nepoznati, maloljetni, ako im je nepoznato boravište, ako su lišeni poslovne sposobnosti ili prava na roditeljsku skrb, ako su odsutni ili spriječeni skrbiti o djetetu ili su dali pristanak na posvojenje djeteta). Opseg skrbništva ovisi o sadržaju lišenja poslovne sposobnosti. Posebno skrbništvo je oblik zaštite osoba i njihovih prava koje treba zaštititi u određenom razdoblju ili u vezi s pojedinim osobnim ili imovinskim interesom. Djetetu se postavlja poseban skrbnik u različitim situacijama, npr. u nekim sudskim i upravnim postupcima, u slučaju sukoba interesa između roditelja i djeteta u imovinskim postupcima ili pri sklapanju pravnih poslova, u slučaju spora ili sklapanja pravnoga posla među maloljetnom braćom i sestrama i sl. Odrasloj osobi se poseban skrbnik postavlja u sudskome postupku lišenja poslovne sposobnosti, osobi kojoj je nepoznato boravište ili je nedostupna, a bez punomoćnika, kada postoji sukob interesa između skrbnika i štićenika, itd. Skrbništvo je dobrovoljan institut, a skrbnik ima zakonom propisane dužnosti i prava. Zakon propisuje zaprjeke za imenovanje osobe skrbnikom (npr. ako je lišena prava na roditeljsku skrb ili poslovne sposobnosti, ako su njezini interesi u suprotnosti s interesima štićenika, ako je neprihvatljiva ponašanja i osobina, ako ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju sa štićenikom itd.). Odluka o stavljanju pod skrbništvo dostavlja se matičaru radi upisa u maticu rođenih te u zemljišnoknjižni odjel općinskoga suda na području kojega štićenik ima nekretnine radi upisa zabilježbe. Skrbništvo prestaje prestankom razloga zbog kojih je netko stavljen pod skrbništvo, a to ovisi o vrsti skrbništva. Nakon prestanka skrbništva skrbnik je dužan sastaviti izvješće te predati imovinu na upravljanje dotadašnjemu štićeniku.

Citiranje:

skrbništvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/skrbnistvo>.