Banašević, Nikola, srpski književni povjesničar, romanist i slavist (Zavala, Crna Gora, 2. II. 1895 – Beograd, 20. VI. 1992). Studirao francuski jezik i književnost na sveučilištima u Dijonu i Beogradu, doktorirao u Parizu 1923. temom iz francuskoga renesansnog pjesništva. Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju (1924–41) i Beogradu (1946–65). Bavio se poredbenim proučavanjem motiva i tema južnoslavenske epike te francuske i talijanske srednjovjekovne epike, pri čemu je obradio i dio hrvatskoga usmenoepskoga korpusa (Erlangenski rukopis, zbirka B. Bogišića, Matičine Hrvatske narodne pjesme). Istraživao je podrijetlo motiva Ljetopisa popa Dukljanina, posebice udio usmene tradicije. Prevodio je na srpski francuske klasike XIX. st. (H. de Balzac, G. Flaubert, V. Hugo, G. de Maupassant, É. Zola).
