sirup (njem. Sirup < srednjovj. lat. sirup/p/us, syru/p/pus < arap. šarāb: napitak) (sladorača).
1. U farmaciji, gust tekući ljekoviti pripravak za unutarnju primjenu, kojemu je osnovni sastojak saharoza (oko 64%). Može sadržavati iscrpine gorkih i aromatičnih droga, voćne sokove ili druge ljekovite tvari anorganskog ili organskog podrijetla. Primjenjuje se najčešće u liječenju djece, a uglavnom služi za prekrivanje ili popravljanje neugodna okusa (korigencija) nekih lijekova. Ne smije se propisivati oboljelima od šećerne bolesti i kod proljeva.
2. U prehrambenoj tehnologiji → voćne prerađevine
