Scarron [skαʀ'], Paul, francuski književnik (Pariz, 4. VII. 1610 – Pariz, 6. X. 1660). Od 1629. kanonik, 1632–38. pratilac biskupa od Mansa, bio istaknuta osobnost salonskoga života. Paraliziran od 1638., god. 1640. vratio se u Pariz i posvetio pisanju, 1652. oženio se Françoiseom d’Aubigné (poslije Madame de Maintenon, morganatska supruga Luja XIV.). Autor satiričnoga pamfleta u stihu Mazarinada (Mazarinade, 1651), burlesknih poema kakve su Typhon ili gigantomahija (Typhon ou la gigantomachie, 1644) i travestija Eneide Prerušeni Vergilije (Virgile travesti, 1648–53) te tragikomedija u duhu barokne poetike onodobnih španjolskih dramatičara (Tirso de Molina, F. de Rojas), npr. Jodelet (1645), Don Japhel od Armenije (Don Japhel d’Arménie, 1653), Đak iz Salamance (L’Écolier de Salamanque, 1654). Najuspjelije mu je djelo, ujedno i vrhunski primjer tzv. galskoga humora, pikarski roman o doživljajima putujućih glumaca Komični roman (Le Roman comique, I–II, 1651–57), u kojem je umjetnički doradio zasade pučkih farsa.
