Sasi (latinski Saxones, njemački Sachsen, od starovisokonjemačkog sahsonotas: ljudi mača), skupina starogermanskih plemena koja se spominju u II. st. (Klaudije Ptolemej) sjeverno od rijeke Labe, u današnjem Schleswig-Holsteinu. U III. i IV. st. kao snažan plemenski savez prodrli su na zapad i jugozapad do rijeke Weser. Tijekom V. i VI. st. dio Sasa zajedno s Anglima i Jutima preselio se iz stare postojbine u Britaniju, gdje je osnovao svoja kraljevstva (Wessex, Sussex i Essex). Preostali su se proširili na područja sve do Rajne i tako došli u susjedstvo Franaka. Franački izvori od 531. bilježe stalne dodire i pogranične sukobe sa Sasima. Uže naseobinsko područje Sasa na prijelazu iz VII. u VIII. st. obuhvaćalo je prostor između Labe, Saalea, Unstruta, Harza, gornje Leine, Diemela, Ruhra i IJssela, a oblikovali su se u tri skupine: Vestfalce na zapadu, Ostfalce na istoku i Angarijce na jugu, uz rijeku Weser. Budući da je prethodno propala franačka misija među Sasima s ishodištem u Utrechtu i Deventeru, Karlo I. Veliki nakanio je okončati nesigurno stanje na sjeveroistočnim granicama Franačke i uklopiti sasko područje u franačku državu te je pokrenuo 772. žestoki rat koji se s prekidima vodio sve do 804. Nepokornost Sasa navela ga je da donese zakon Capitulatio de partibus Saxoniae (782), koji je predviđao stroge kazne za pobunu i neprihvaćanje kršćanstva. Uvođenje feudalnog sustava i prisilna kristijanizacija potaknuli su nove ustanke. Zakonom Capitulare Saxonicum (797) Karlo I. Veliki znatno je ublažio režim. Svladavanjem saskih Nordalbingâ sjeveroistočno od ušća Labe (798–804) bilo je dovršeno pokoravanje Sasa. U IX. st. raspadali su se ostatci rodovskog, a oblikovalo se ranofeudalno društvo. Lex Saxonum iz IX. st. kodificirao je sasko običajno pravo. Potkraj IX. st. bila je osnovana zasebna kneževina unutar Istočnofranačkoga (Njemačkoga) Kraljevstva (→ saska). Sasi se ubrajaju među plemena koja su najjače zastupana u etnogenezi njemačkog naroda. U XI–XIII. st. Sasi su s Nijemcima iz drugih plemena naselili i germanizirali zapadne slavenske zemlje. Uvriježilo se Sasima nazivati i Nijemce koji su se u XII. i XIII. st. iz različitih krajeva doselili u Transilvaniju (Siebenbürger Sachsen). Neki su od njih u XIII. st. dospjeli i u Srbiju te u Bosnu, gdje su ih kao vrsne rudare domaći vladari obdarili posebnim povlasticama. Uspomena na Sase sačuvana je u topografskim nazivima, u rudarskoj terminologiji i običajima.
