Saint-Simon, Louis de Rouvroy de

Saint-Simon [s63338sim61533'], Louis de Rouvroy de, francuski memoarist (Pariz, 15. I. 1675Pariz, 2. III. 1755). Sin miljenika Luja XII., nakon očeve smrti 1693. postao vojvoda i pair Francuske. Od 1691. bio je u vojnoj službi koju je napustio 1705., smatrajući da je bio nepravično zapostavljen pri napredovanju. Potom je neko vrijeme dvorjanin u relativnoj kraljevoj nemilosti; nakon smrti Luja XIV. bio je član Namjesničkoga vijeća 1715–21. te izvanredni poslanik u Španjolskoj 1721–22. Iz javnoga se života povukao 1723. Autor je opsežnih Memoara (Mémoires), koje je pisao od 1694., a intenzivnije od 1729. do 1752. Tiskani su posmrtno, isprva u skraćenom izdanju 1781–90., dok je prvo opsežnije izdanje bilo objavljeno 1829–30. U djelu je opisano razdoblje 1691–1723., odnosno završno razdoblje vladavine Luja XIV. i regentstvo Filipa Orleanskoga. Osim početnih prizora koji su napisani kao dnevničke bilješke, Memoari su naknadna rekonstrukcija događaja, s izvorima ne samo u autorovim osobnim svjedočanstvima već i u korespondenciji, tuđim dnevnicima i uspomenama, biografijama, diplomatskim spisima, novinama. Oštar kritik apsolutističkih presezanja, izvanredan svjedok razdoblja koje je, međutim, i umjetnički preoblikovao, Saint-Simon je opisao mnoštvo likova, portretirajući i sebe, te je često prelazio zadane vremenske i prostorne okvire (refleksije o srednjovjekovlju, Madžarskoj, Poljskoj). Djelo je mješavina žanrova, od portreta i genealogija, političkih analiza i povijesnih refleksija do anegdota, slika intriga i prizora gotovo tragičke strukture, koje sve povezuje stil dugih, razvedenih i bujnih baroknih rečenica. Od XIX. st. ugled mu je neprestano rastao pa je od tada znatno utjecao na francusku književnost (osobito na M. Prousta).

Citiranje:
Saint-Simon, Louis de Rouvroy de. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 22. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54093>.