Ruusbroec, Jan van

Ruusbroec ili Ruysbroe/c/k [ry'zbruk], Jan van, flamanski srednjovjekovni mistik (Ruusbroec kraj Bruxellesa, 1293samostan Groenendaal, 2. XII. 1381). Do 1343. živio u Zoniënwoudu kraj Bruxellesa, nakon toga bio prior samostana u Groenendaalu. U njegovim se djelima osjeća utjecaj mistične pjesnikinje Hadewijch, no ona više pozornosti obraća osjećaju, a on razumu. Kontaktirao je s većim brojem suvremenika mistika (J. Eckhart, Johannes Tauler), a očito je poznavao i djela Dionizija Areopagita i Bernarda iz Clairvauxa. Pisao je na lokalnom dijalektu, poglavito za neuke redovnike koji nisu znali latinski. Najvažnija djela: Ukras duhovnoga braka (Die chierheit der gheesteleker brulocht, oko 1350), Knjiga dvanaest spoznaja (Dat boec van den twaalf beghinen), O kršćanskom vjerovanju (Van den kerstenen ghelove), Knjiga o sedam brava (Het boec van seven sloten), Zrcalo vječnoga blaženstva (De spieghel der ewigher salicheit), Knjiga duhovnoga tabernakula (Het boec vanden ghesteleken tabernacule). Blaženim je proglašen 1908.

Citiranje:
Ruusbroec, Jan van. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53801>.