Rozwadowski [rozvado'fsk’i], Jan Michał, poljski jezikoslovac (Czarna kraj Tarnowa, Galicija, 7. XII. 1867 – Varšava, 13. III. 1935). Studirao je klasičnu filologiju 1885–88. na Jagiellońskom sveučilištu u Krakovu i poredbeno jezikoslovlje 1891–95. u Leipzigu (kod K. Brugmanna i A. Leskiena). Habilitirao se 1897. raspravom iz indoeuropeistike te je od 1899. bio profesor poredbene slavenske filologije na krakovskom Sveučilištu. Bavio se poglavito istraživanjima u području fonetike, povijesnoporedbene onomastike i etimologije. Sročio je više općelingvističkih zakona (o binarnosti jezičnih tvorba, o postojanju razgovornoga i književnog jezika i dr.), dokazivao postojanje izvorne baltoslavenske jezične zajednice, istraživao etimologiju imena rijeka sjeveroistočne Europe, pripremio kritičko izdanje jednoga od najstarijih spomenika poljskog jezika: Bula iz godine 1136. kao najstariji spomenik poljskoga jezika (Bulla z r. 1136, jako najstarszy zabytek języka polskiego, 1909). Značajnija su mu djela Književni jezik i živa riječ (Język literacki a mowa żywa, 1902), Tvorba i značenje riječi (Wortbildung und Wortbedeutung, 1904), Odnos između poljskoga i drugih slavenskih jezika (Stosunek języka polskiego do innych słowiańskich, 1915), Studija o nazivima slavenskih voda (Studia nad nazwami wód słowiańskich, 1948). Bio je članom akademija u Krakovu, Sankt Peterburgu, Zagrebu, Sofiji, Beogradu, te dr. učenih društava.
