Rešicki, Delimir, hrvatski književnik (Osijek, 16. III. 1960). Studij kroatistike završio je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku 2002. Uređivao je novine i časopise Ten, Osječki tjednik, Heroina nova i Književna revija te rubriku kulture u Glasu Slavonije. U književnosti se javio s naraštajem kvorumaša, pjesničkim zbirkama Gnomi (1985), Tišina (1985) i Sretne ulice (1987). U duhu su postmodernističke paradigme i zbirke Die die my darling (1990), Knjiga o anđelima (1997), Ezekijelova kola (thrash & poetry) (1999), Aritmija (2005), Lovci u snijegu (2015). Piše i prozu (Tišina, 1985; Sagrada familia, 1993; Ubožnica za utvare, 2007; Dronjci na hrpi, 2012), eseje, članke i kritike (Ogledi o tuzi, 1993; Bližnji, 1998; Demoni u tranzicijskoj špilji, 2010). Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen je u više antologija, a pjesme su mu prevođene na mnoge jezike. Književna kritika drži ga najznačajnijim pjesnikom kvorumaškoga naraštaja. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2011).
